Umićević: Rafinerci su nadigrali tradere
Trgovina naftom doživjela je u nekoliko dana iza nas jedan od najturbulentnijih trgovinskih tjedana u svojoj povijesti.
Iako je na njujorškoj burzi trgovina u petak započela u zelenom treći dan za redom, pad u ponedjeljak i utorak bio je toliki da je tjedni pad na kraju iznosio 32,3 posto i postao najveći tjedni minus još od 18. siječnja 1991.
No, što je dovelo do takvog razvoja događaja? O ovotjednim događajima, kao i njihovim uzrocima, povodima, mehanizmima i zakonitostima trgovine naftom za Burzin je brief u kratkom telefonskom intervjuu razgovarao s Jasminkom Umićevićem, vodećim hrvatskim poslovnim konzultantom za energetski naftni i plinski biznis, vlasnikom kompanije Oil and Gas Consulting., koji nam je pokušao na lako razumljiv način približiti cijelu priču.
„Ovotjedni povijesni pad cijene nafte na američkom tržištu posljedica je cijelog niza izravnih i neizravnih faktora koji su se, idući jedni prema drugima poklopili u ponedjeljak. Naime, WTI nafta čiji su futures ugovori u ponedjeljak pali ispod nule vadi se isključivo u Sjedinjenim Državama, prvenstveno na teksaškim poljima, i njome se trguje na zatvorenom američkom tržištu. WTI nafta dovodi se i prerađuje na kopnenim, inland terminalima, a skladišti u Cushingu u saveznoj državi Oklahomi, gdje su najveća skladišta i sjecište čak trinaest glavnih američkih naftovoda. Za razliku od futuresa na neke druge kategorije imovine, problem s naftom, iz perspektive trgovaca, je u činjenici da je treba skladištiti, a skladišni su kapaciteti ograničeni, čak i u Cushingu, koji ima kapacitet od približno 91 milijuna barela“, pomalo kroz ironiju pojašnjava Umićević.
Te kapacitete u terminalima za skladištenje nafte rafinerijske i druge kompanije UGLAVNOM iznajmljuju po principu „puno za prazno“, što znači da ih oni zakupljuju da bi imali sigurnost njihovog korištenja, neovisno o tome drže li u tom trenutku u njima naftu ili ne.
U mjesecima koji su prethodili eskalaciji i pandemiji korona virusa, događalo se ono što se na tržištu futuresa naziva contango, kad je cijena proizvoda u budućnosti viša od cijene proizvoda za isporuku odmah, što je traderima odgovaralo i kupovali su ugovore za isporuku u budućnosti kako bi si osigurali višu zaradu.
No, kako je pandemija korona virusa zaustavila ekonomske aktivnosti globalno, traderima su ostale goleme količine ugovora za naftu s isporukom u svibnju i lipnju koja im najednom ne treba, a koju treba negdje pospremiti jer ona stiže.
„Tu se u priču vraćaju igrači s početka priče sa svojim kapacitetima koje zakupljuju po principu puno za prazno. Jedan dio njih držao je, iz različitih poslovnih razloga, ili čak s računicom ovakvog razvoja događaja, dio svojih skladišnih kapaciteta slobodnima i kad su se pojavili traderi sa svojim futures ugovorima i golemim količinama nafte koju treba uskladištiti, tada su ti igrači postali oni koji diktiraju cijene, pa se tako dogodila i ta povijesna, negativna cijena futures ugovora za isporuke u svibnju za one koji su zadnji čekali što će s tom naftom“, govori Umićević.
Naravno, to se u golemoj mjeri odrazilo na cijene dionica, kako velikih tako i manjih naftnih kompanija, pa su cijene giganata poput EXON MOBILE, Chevrona, Totala ili BP-a, kaže Umićević, pale NA S&P 500 u prosjeku čak 43 posto, a nekim manjima cijene su pale čak 90 posto, pa tako ovih dana najviše posla u Houstonu imaju odvjetnici koji pripremaju zahtjeve za otvaranjem postupka kontroliranog bankrota.
Pametni investitori trenutno čekaju, kaže Umićević.
Gledajući malo šire, golemi pad potražnje za naftom dogodio se s punom eskalacijom krize s korona virusom u Kini u veljači, kad je potrošnja prvo pala za trideset posto. Drugi se pad dogodio s početkom drugog kvartala, kad smo mogli svjedočiti najnižoj potrošnji nafte u zadnjih 25 godina.
„Drugi veliki faktor koji je utjecao na pad cijena nafte bio je rat cijenama između Saudijske Arabije i Rusije, dvije zemlje u kojima cijena nafte direktno korespondira s kapacitetom državnog proračuna“, nastavlja naš sugovornik.
Saudijski princ Muhamed bin Salman u jednom je trenutku krenuo s velikim zaduživanjem za različite namjene, poput naoružavanja, u visini od približno 400 milijardi dolara, koje je planirao platiti kroz izvoz nafte. Kako su mu anuiteti golemi, princ je odlučio obveze pokrivati povećanim izvozom nafte po nižim cijenama, te su svi gomilali velike zalihe nafte po niskim cijenama, očekujući da se trend potrošnje neće mijenjati, obzirom na konjunkturu u kojoj se svijet nalazio prije izbijanja pandemije.
Rusima, odnosno predsjedniku Vladimiru Putinu nikako ne odgovaraju toliko niske cijene, ali su svoj dio tržišta, a oni su geografski smješteni puno bliže Kini i Europi, uspjeli zaštititi.
Oporavak bi mogao započeti s popuštanjem mjera u najjačim svjetskim ekonomijama, ali kako predviđati hoće li se ujesen ponovno vratiti korona virus, oprezan je ovaj konzultant.
A što bismo mogli očekivati u Hrvatskoj?
„Ne treba očekivati dramatičan nastavak pada cijene goriva, u kojoj se ionako gotovo dvije trećine odnose na poreze i trošarine. Ina ne treba očekivati smanjenje računa za trideset posto što su tražili od svojih domaćih dobavljača. Zanima me bi li se usudili isto tražiti od dobavljača od kojih kupuju naftu?“, zaključuje naš sugovornik.
Zagreb Stock Exchange
