TRI IZAZOVA HRVATSKOM RASTU I NOVE ŠANSE U 2019.
Zašto smo i dalje taoci neriješenih starih pitanja i tko može ponuditi nova rješenja i vrijednosti, piše Ivana Gažić
Sudeći po prognozama rasta BDP-a i potencijalnim učincima porezne reforme na osobnu potrošnju, pred nama bi mogla biti još jedna dobra ekonomska godina. Ako sve izgleda tako dobro, pitanje je zašto tržište kapitala ne slijedi pozitivne ekonomske pokazatelje koji ostvarujemo već nekoliko godina. Uz krizu sustava Agrokor, koja ima dalekosežne posljedice, ne samo na financijski sustav, već i na percepciju Hrvatske kao ulagačke destinacije, željela bih istaknuti tri osnovna rizika za dugoročnu održivost hrvatskog rasta. Strani investitori u državu ne dolaze kao špekulativni, već dugoročni – oni žele vidjeti viziju, dugoročni smjer, adresiranje pitanja koja će osigurati da njihova investicija u dugom periodu ima sve potrebno za uspjeh.
Turizam
Turizam, koji u našem BDP-u sudjeluje s vrlo visokih dvadeset posto, a indirektno vjerojatno i puno više,što nas čini jednom od pet zemalja najviše ovisnih o prihodu od turizma u Europi; svakako zaslužuje da mu se posveti posebna pažnja. Podaci pokazuju da razvoj turističke ponude u Hrvatskoj nije u skladu s dugoročnom turističkom strategijom povećanja prihoda po dolasku. Porast turističkih kapaciteta koncentriran je u privatnom smještaju, što pak stavlja veliki teret na infrastrukturu na kojoj se temelji naša turistička ponuda. Pojedini gradovi se bore ne samo s prevelikim brojem turista u zbijenim gradskim jezgrama, već i s velikim infrastrukturnim problemima kao što je odvoz smeća, nedostatnost pitke vode, manjak kanalizacije i onečišćenje okoliša. Rijetki su primjeri u kojima su lokalne vlasti iskoristile značajna sredstava dostupna iz EU za sustavna infrastrukturna rješenja. Porezne izmjene na ovom polju moraju biti povezane s nagrađivanjem općina koje će riješiti svoju lokalnu infrastrukturu.
Tek je dugogodišnja konsolidacija turističkog sektora dovela do stvaranja značajnih turističkih kapaciteta koji imaju dovoljno znanja i ekonomije razmjera da ostvaruju impresivne poslovne rezultate i redovito doprinose da CROBEXturist indeks ima bolji rezultat od uprosječenog tržišta.
Hotelska poduzeća, koja sustavno pristupaju turizmu, te su među najuspješnijim izdavateljima na Zagrebačkoj burzi, neće moći dalje ulagati u svoje objekte, ukoliko im lokalna zajednica, uz radnu snagu ne ponudi i sveobuhvatno ekološko rješenje ugodnog okoliša.
Radna snaga
Uz postojeću ponudu radne snage i neorganiziranost našeg obrazovnog sustava, sasvim je izgledno da će broj radnih dozvola za strance u budućnosti rasti. I to ne samo u uslužnim zanimanjima, vrlo brzo očekujem i mjere koje će omogućavati zapošljavanje programera, stručnjaka za umjetnu inteligenciju i sl. u velikom broju. Ono na što nemamo, je socijalna spremnost našeg lokalnog stanovništva za prihvat stranih radnika. Nedavni događaj u Samoboru je dokaz da hrvatska država mora pod hitno poduzeti mjere kako bi građane osvijestila o potrebi useljavanja. Zasad ne postoje nikakve naznake da je ovaj problem identificiran, niti kako je moguće te mjere u kratkom roku sprovesti, međutim, sasvim sam sigurna da bez ovih mjera naš gospodarski rast dolazi u pitanje.
Mirovinski sustav
Možda je malo istrošena fraza da je reforma mirovinskog sustava jedina sustavno provedena reforma od nastanka hrvatske države, međutim, to zaista jest tako. Jedino što joj se može zamjeriti, jest da nije provedena do kraja budući da izdvajanja u 2. stup nisu povećana, kao i da se o sredstvima mirovinskih fondova često razmišlja kao o „jocker zovi“ rješenju za problematična (neprivatizirana) državna poduzeća.
U demografskoj krizi u kojoj je Hrvatska (kao i veliki broj europskih zemalja) nalazi, u najmanju ruku je neozbiljno prebacivati odgovornost za stareću populaciju na generacije koje dolaze, jer jednostavna matematika pokazuje da sustav međugeneracijske solidarnosti nije održiv na bilo koji način.
Međutim, fokusirat ću se na utjecaj koji mirovinski sustav ima na tržište kapitala. Tržište kapitala nije samo mjesto gdje se mogu kupiti i prodati dionice. To je mjesto koje osigurava informacijsku ravnotežu i transparentnost. Mirovinski fondovi su velikom broju kompanija koje su se financirale putem burze uvjetovale uvrštenje u kotaciju s visokom razinom transparentnosti – Službeno tržište – kako bi u njih uopće mogli investirati. U svojem radu, također su inzistirali na visokoj razini korporativnog upravljanja te se također aktivno uključili u upravljanje kompanijama, kroz sudjelovanje u radu nadzornih odbora. Ne mogu dovoljno naglasiti koliko je snažan, transformatorski i pozitivan utjecaj mirovinskih fondova bio na tržište kapitala. Sa trenutnim naznakama da će mirovinci moći investirati u startup i srednje i male kompanije, njihov transformatorski utjecaj može postati još veći.
Rast će donijeti nove kompanije
Hrvatska nije prijateljska destinacija za financiranje inovativnih i mladih kompanija – s tim se jednostavno moramo pomiriti. Dugoročan utjecaj na naše gospodarstvo bit će poguban – dugoročno nećemo stvarati kompanije u najpropulzivnijim granama tehnologije i intelektualnih usluga. Sigurna sam da rast ekonomije u dekadama koje dolaze možemo očekivati upravo od tih kompanija, a ne onih tradicionalnih. Iz tog razloga, maksimalno podržavam namjeru da se frakcija imovine mirovinskih fondova investira upravo u ove kompanije. Također, pozivam na maksimalnu opreznost u bilo kakvom zadiranju u mirovinski sustav kakav jest. Najavljene mogućnosti izbora građana procjenjujem vrlo opasnima – i u smislu preuzimanja odgovornosti od njihove strane ali i u mogućnosti informiranog izbora opcija koje će im se nuditi.
predsjednica uprave Zagrebačke burze
