Povijest Zagrebačke burze II. dio: 1991. – 2000.
Zagrebačka burza nedavno je obilježila 30 g. svoje novije povijesti. Tim povodom o začecima i razvoju burze u Hrvatskoj piše Sanda Kuhtić Nalis.
Iz serijala “Povijest Zagrebačke burze”:
***
‘Nova povijest’ Zagrebačke burze započinje 1989., kada je 25. 12. na sjednici osnivačkog odbora, kojem su nazočili predstavnici banaka iz tadašnje SR Hrvatske te Zajednice osiguranja osoba i imovine Croatia (danas Croatia osiguranje), zaključeno da se pokrene inicijativa za osnivanje dioničkog društva ‘Zagrebačko tržište kapitala’ (ZTK), ustanovi lista prvih potencijalnih osnivača te pokrenu poslovne aktivnost ZTK-a.
Ugovor o osnivanju Zagrebačkog tržišta kapitala potpisan je 19. travnja 1990., a u njegovoj preambuli stoje osnovni motivi osnivanja, ponajprije vezani uz upravo započete privatizacijske procese:
Donošenjem Zakona o vrijednosnim papirima i Zakona o tržištu novca i kapitala (Sl. list 64/89) započela je nova era razvoja jugoslavenske ekonomije. Transformacija fondova banaka u dioničke glavnice otvorile su put za afirmaciju dioničke ekonomije. Pored toga, restriktivna monetarno-kreditna politika prisiljava poduzeća da traže financijska sredstva za poslovanje na tržištu, odnosno kroz izdavanje različitih vrsta vrijednosnih papira. Pojava prvih vrijednosnih papira koji su u svojoj biti jedna vrsta robe ‘diktira’ uspostavljanje tržišta na kojima bi se formirala tržišna vrijednost poduzeća, posebice onih organiziranih kao dionička društva.
Osnivački ugovor potpisalo je 25 banaka i osiguravajućih kuća, a izdano je 600 dionica nominale 10.000 dinara. Skupština Zagrebačkog tržišta kapitala održana je 18. 4. 1991., a Burza je u sudski registar upisana 5. 7. 1991. kao Zagrebačko tržište kapitala (skraćeni naziv bio je Zagrebačka burza, dok taj je naziv registriran kao jedino službeno ime tek deset godina kasnije).
Kuriozitet je da je početak rada Burze dana 31. 05. 1991. odobrila – jugoslavenska Komisija za hartije od vrednosti. Naime, 19. svibnja 1991. godine održan je referendum o osamostaljenju Hrvatske te je Sabor 25. lipnja 1991. donio Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske. Međutim, međunarodna zajednica uvela je 8. srpnja 1991. tromjesečni moratorij na postupak odcjepljenja Hrvatske od SFRJ te je u tom periodu na snazi još uvijek bilo savezno zakonodavstvo.
Poteškoće s kojima se Burza susrela prilikom svog osnivanja bile su operativne, ali i suštinske naravi: formiranje pravnog subjekta bilo je samo početak. Time su stvoreni pravni temelji za početak rada, no trebalo je izraditi Pravila Burze, obrazovati djelatnike, ali i buduće posrednike na tržištu kapitala. Postojao je i problem adekvatnog prostora, tehnologije, kao i pitanje regulative te uključivanja institucionalnih investitora kao nužnog sudionika tržišta. Naravno, trebalo je čekati i početak privatizacije društava kako bi se stvorila „roba“ na tržištu.
Prve aktivnosti Burze bile su vezane uz primarnu emisiju obveznica dvaju društava: Arenaturist d.d. iz Pule i Jadranke d.d. iz Malog Lošinja. Dana 3. rujna 1992. godine uvrštene su i prve dionice: dionice III emisije Croatia Airlinesa d.d. iz Zagreba. U kolovozu 1992. godine slijedilo je i uvrštenje redovnih dionica društva Elcon d.d. iz Zlatar Bistrice.
Prva transakcija sklopljena je 30. ožujka 1992., a radilo se o trgovini obveznicama društva Jadranka d.d. iz Malog Lošinja.
Kao svojevrsnu prekretnicu u interesu za domaće tržište kapitala možemo izdvojiti sredinu 1990-ih, kada su godišnji prometi Zagrebačke burze počeli prelaziti milijardu kuna.
Bilo je to vrijeme nekih na ovim prostorima još neispričanih investicijskih priča: 1996. Pliva uvrštava svoje dionice u Službeno tržište Zagrebačke burze te je istodobno prva industrijska kompanija iz Srednje Europe čijim se GDR-ovima (globalnim depozitarnim zapisima) trguje na Londonskoj burzi. U to vrijeme i Zagrebačka banka uvrštava svoje dionice na Zagrebačku burzu, a GDR-ove na Londonsku.
Londonska burza, tada jedna od najačih burzi u svijetu, a u Europi svakako, zahtijevala je da te kompanije prvo budu uvrštene na domicilno tržište, koje je moralo biti priznato od strane Londona. To je značilo da pravila, procesi i procedure moraju biti kompatibilni s onima Londonske burze. Zagrebačka burza taj je „ispit“ uspješno položila te postala jedna od relativno malog broja svjetskih burzi priznatih od strane Londonske burze.
Vrijeme je to i ozbiljnijeg bavljenja odnosima s investitorima u hrvatskim kompanijama, a posljedično i kvalitetnijeg te strateški osmišljenog korporativnog komuniciranja u Hrvatskoj, koje je svijet „visokog biznisa“ počelo promišljeno približavati investicijskoj, ali i široj javnosti.
Koliko se brzo razvijalo dioničarstvo i burzovna trgovina u nas najbolje je vidljivo iz podatka da je u prvih pet godina nakon uvođenja elektroničkog sustava trgovanja, dakle od 1995. pa do 2000. godine, vrijednost tržišta Zagrebačke burze narasla gotovo 10 puta (982.6%).
Godine 1997. kreiran je i prvi indeks Zagrebačke burze, CROBEX, koji je donio novi poticaj vidljivosti hrvatskog tržišta na široj investicijskoj karti.
Kraj prvog desetljeća rada Zagrebačke burze obilježile su azijska i ruska kriza, a hrvatsko je gospodarstvo nakon ekonomskog „usijanja“ ušlo u recesiju. No, i u tim okolnostima burzovno je trgovanje dobro funkcioniralo, a urednost plaćanja među brokerskim kućama bila je jedna od rijetkih svijetlih točaka u općoj nelikvidnosti što je na kraju prve dekade samostalnosti pogodila Hrvatsku.
Sanda Kuhtić Nalis je direktorica Sektora poslovne podrške i voditeljica Korporativnih komunikacija Zagrebačke burze.