Povijest Zagrebačke burze I. dio: 1907. – 1945.

Zagrebačka burza nedavno je obilježila 30 g. svoje novije povijesti. Tim povodom o začecima i razvoju burze u Hrvatskoj piše Sanda Kuhtić Nalis.

Začetke burzovnog trgovanja u Hrvatskoj može se pratiti još od kraja 18. st. Tada se u Rijeci pojavljuje ogranak netom utemeljene Bečke burze, koju je osnovala Marija Terezija. Namjera je bila premostiti nedostatak organiziranog trgovanja robama, napose šećerom. Međutim, do osnivanja prave, suvremene i suverene burze proći će još neko vrijeme.

Izvor: Wiener Börse

Povijest Zagrebačke burze izuzetno je zanimljiva, prilično duga, ali nažalost razmjerno slabo poznata, a suprotno uvriježenom mišljenju o njezinom osnutku 1919., počeci joj sežu u 1907. Precizinije – Zagreb i Hrvatska imali su pravu burzu od 15. lipnja 1907., prije točno stotinu i petnaest godina.

Doduše, djelovala je u sklopu tadašnjeg Trgovačkog doma, otvorenog 1907., te je zbog nepovoljnih političko gospodarskih okolnosti u hrvatsko gospodarstvo morala ući takvim zaobilaznim putem. O tome svjedoči i njezin naziv, ‘Sekcija za promet efektima i robom’, u kojem  nema sintagme ‘zagrebačka burza’, iako je ona doista bila prava burza u punom smislu te riječi, kao i njezina pravila, koja uistinu reguliraju sve elemente trgovanja na jednoj pravoj burzi. Kao takvu imenuje je i ondašnji tisak, koji je pozitivno intoniranim tekstovima te objavama trgovinskih izvješća svesrdno podupro njezin nastanak. Osnivanje burze značilo je veću sigurnost trgovanja i formiranje cijena zakonom ponude i potražnje uz čvrst regulatorni okvir, što predstavlja fundamente svake burze, a bio je to i početak razvoja trgovačkog sudstva koje se arbitražom burze moglo odvijati brže i efikasnije mimo dotad uobičajenih građanskih parnica.

Koliko je otvaranje burze bilo značajno svjedoči i činjenica da  su  otvorenju nazočili predstavnici svih banaka, trgovci, posrednici i novčani agenti, a otvorio ju je Milivoj Crnadak, direktor Prve hrvatske štedionice. Među osnivačima bili su i neki istaknuti ilirci (D. Demeter, Lj. Gaj, M. Kulmer ml., I. Mažuranić) te ugledni zagrebački trgovci. Povodom otvaranja Gjuro Deželić zapisao je u listu ‘Dragoljub’, kojem je bio urednik i za koji su pisala naša najveća onodobna pera: …taj dan će biti debelimi slovi zapisan u analih našega narodno-gospodarskoga prometa.

Trgovalo se dionicama i drugim vrijednosnicama, valutama i robom, i već je prvog dana rada burza ostvarila odlične rezultate i opravdala svoju svrhu.

Bilo je to vrijeme gospodarskog uzleta Hrvatske, razdoblje brojnih poduzetničkih pothvata kojima je jedan od glavnih kreditora bila upravo Prva hrvatska štedionica, čiji je slijednik današnja Privredna banka Zagreb – prvi novčani zavod u Hrvatskoj osnovan 1846. u Zagrebu domaćim kapitalom.

Trgovački dom, a u sklopu njega i zagrebačka burza, odnosno Sekcija za promet efektima i robom, bio je smješten na Jelačićevom trgu, na prvom katu zgrade koja je stajala na mjestu današnjeg Hotela Dubrovnik.

Godine 1913. Dom i burza sele u Jurišićevu 1 (danas Europski dom), u takozvani Elsa-fluid dom. Znameniti ljekarnik Eugen Feller započeo je 1902. proizvodnju Elsa-fluida, pripravka namijenjenog pomoći prilikom liječenja širokog spektra zdravstvenih tegoba, koji je postigao svjetski uspjeh. Prodavan je u cijeloj Europi, u Aziji (Japan i Kina), Africi (Egipat) i u SAD-u, osobito u doba prohibicije, jer je u velikom postotku sadržavao alkohol.

Godine 1906. na uglu Jelačićevog trga i Jurišićeve ulice izgradio je najmoderniji objekt ondašnjeg Zagreba, jedinu zgradu od četiri kata, koju su zvali ‘neboderom’. I to ne u sasvim pozitivnom kontekstu jer mnogi su građani smatrali da baca preveliku sjenu na središnji trg. Drugi su bili zgroženi ‘amerikanizacijom’ budući da se na samom uglu naglašenom kružnim tornjem s kupolom isticala reklama – golema boca fluida.

Navodno je jednom prilikom na pitanje pomaže li doista Elsa-fluid, Feller svom znancu odgovorio: – Kak ne bi pomagal, kad je meni pomogel da podignem prvu četverokatnicu na Jelačić placu.

Gašenju te prve burze kumovale su ponajviše nepovoljne povijesno-političke okolnosti manifestirane kroz utjecaj raznih silnica što su se zalagale za prevlast stranog kapitala te njezino djelovanje atrofira u osvit Prvog svjetskog rata.

Ipak, hrvatsko gospodarstvo nije moglo bez središnjeg mjesta trgovanja vrijednosnicama, robom i valutama te je drugi početak Zagrebačke burze uslijedio 1918., kada su na konstituirajućoj sjednici vlade Narodnog vijeća odobrena njezina Pravila, a nekoliko dana kasnije izabrano je i burzovno vijeće. Obzirom da je obnova burze uslijedila u nezgodnom političkom trenutku na razmeđi Države Slovenaca, Hrvata i Srba te osnivanja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, postavilo se pitanje njezinog legitimiteta te se kao ‘pravi’ datum osnutka najčešće uzima 11. rujna 1919., kada je dotadašnji srpski Zakon o burzama počeo vrijediti na cijelom području Kraljevstva, a tada je odobreno i 24-člano vijeće Zagrebačke burze.

Bez obzira na prijepor o legislativnoj utemeljenosti te ‘druge’ burze, ona je bez sumnje bila pravi slijednik one prve burze iz 1907. – o kontinuitetu svjedoči i činjenica da je također djelovala u prostorima današnjeg Europskog doma, a možda je najznačajniji detalj onaj koji se odnosi na ime te nove burze: ‘Zagrebačka burza za robu i vrednote’, gdje je sintagma ‘zagrebačka burza’ napokon i nominalno zaživjela.

Uslijedile su prilično uspješne godine, a Zagrebačka burza svojim je ugledom, stručnim kadrom i dobrom povezanošću s europskim financijskim centrima postavljala jake temelje domaćeg bankarskog i financijskog sustava.

U međuvremenu Burza seli u zgradu u Hatzovoj 14/1, da bi 1923. uz podršku tadašnjeg gradonačelnika Vjekoslava Heinzela na ondašnjem Sajmištu započela gradnja nove zgrade prema nacrtu Viktora Kovačića, oca moderne hrvatske arhitekture.

Monumentalna Palača Burze svečano je otvorena 18. lipnja 1927., uz nazočnost brojnih domaćih i stranih uglednika te predstavnika gospodarskog života Hrvatske i regije, kao i državnih izaslanika, a tisak je ponovno adekvatno popratio taj događaj od izuzetne važnosti za hrvatsku ekonomiju.

 

Uz brojne druge tehnološke inovacije, u središnjoj burzovnoj dvorani bile su smještene 52 telefonske kabine za posjetitelje pa je Zagrebačka burza tom modernom tekovinom nadmašila sve tada postojeće europske burze.  U dvorani Obraničkog suda rješavali su se sporovi vezani za burzovne poslove, uz sud postojalo je i povjerenstvo za ocjenjivanje kakvoće robe, a u luksuznom stanu u sklopu Palače obitavao je glavni tajnik Burze.

Godine 1945. Zagrebačka burza je zatvorena, a arhiv Burze većinom uništen obzirom da je svjedočio o slobodnim gospodarskim aktivnostima kojima u novom poslijeratnom poretku nije bilo mjesta, no o toj ranoj povijesti Burze bez zadrške možemo reći da je imala izuzetno značajnu ulogu u uklapanju hrvatskog gospodarstva u kontekst europske ekonomije.

Povezano