Porez na kapitalnu dobit je složen i gura štednju u nekretnine

S docentom dr.sc. Tomislavom Globanom, koji je doktorirao iz područja makroekonomije financijskih tržišta Burzin brief je razgovarao povodom njegovog znanstvenog rada o učincima poreza na kapitalnu dobit na promete na Zagrebačkoj burzi. Zaposlen je na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu gdje drži šest kolegija i vodi istraživački centar MacroHub.

Pregled rada možete pronaći na blogu Arhivanalitike na poveznici https://arhivanalitika.hr/blog/samaranje-mrtvog-magarca-porez-na-kapitalnu-dobit-i-promet-na-burzi/, a u nastavku donosimo kratak intervju s docentom Globanom.

Što vam je bila inspiracija za istraživanje?

Inspiracija za ovo istraživanje pojavila se u trenutku kada sam jednog siječnja bio prisiljen samostalno izračunati poreznu osnovicu za plaćanje poreza na kapitalnu dobit. Riječ je o kompliciranom postupku koji zahtijeva dosta vremena, pa i stručne pomoći. Odmah mi je postalo jasno da će takva praksa obeshrabriti brojne ulagače od češće aktivnosti na burzi, što je vrlo loše za ionako slabo likvidno tržište. Svoju intuiciju sam htio i znanstveno provjeriti. Ispostavilo se da sam u pravu. Ovakav tip analiza gdje se ispituje kauzalna veza između poteza nositelja ekonomskih politika i tržišnih ishoda mi je nešto u čemu profesionalno uživam i čime se planiram baviti i u budućnosti.

Može li se bilo koja druga vrsta poreza na dohodak, poput poreza na dohodak od dividende i kamata, uspoređivati s negativnim efektom uvođenja poreza na kapitalnu dobit?

Nemam konkretne dokaze, ali intuicija mi govori da ne. Oročena štednja će zbog svoje sigurnosti uvijek biti popularan oblik štednje u Hrvatskoj i na njenu atraktivnost više utječu kamatne stope, nego porez. S druge strane, ulaganje na tržištu dionica kod nas se još uvijek većinski promatra kao hazarderska igra, špekulacija ili čak klađenje, a ne kao dugoročan oblik štednje kao što je to u razvijenijim zemljama. Zato je i participacija stanovništva na tom tržištu vrlo niska.

Uvođenjem novih poreza šaljete poruku javnosti da takav oblik ekonomske aktivnosti želite obeshrabriti, što na hrvatskom tržištu dionica po meni nema nikakvog smisla.

Uz to, nije nebitno ni to što su porez na dividendu i kamatu na štednju znatno jednostavniji porezni oblici jer izračun porezne osnovice i uplatu u državni proračun ne morate raditi sami, već se ono obavlja po automatizmu. Kod poreza na kapitalnu dobit se, osim kompliciranog izračuna porezne osnovice po metodi FIFO (first in first out), suočavate i s popunjavanjem JOPPD obrasca što nikad nije ugodno iskustvo.

Nije li uvođenjem poreza na kapitalnu dobit anuliran smisao poreza na dohodak od kamate? Je li PKD doveo i do drugih anomalija u gospodarstvu?

Mogao bih se složiti s prvim pitanjem. Ako usporedimo porezni tretman oročene štednje i ulaganja na tržištu kapitala s izuzetno povoljnim poreznim tretmanom vlasništva nad nekretninama, moglo bi se protumačiti da država želi preusmjeriti što je veći mogući udio štednje na nekretninsko tržište. S obzirom na kretanja cijena na tom tržištu, sami procijenite kakvog to smisla ima.

 Kod poreza na kapitalnu dobit se, osim kompliciranog izračuna porezne osnovice po metodi FIFO (first in first out), suočavate i s popunjavanjem JOPPD obrasca što nikad nije ugodno iskustvo.

Koliki bi bio potencijal rasta prometa s ukidanjem poreza?

Prema našoj analizi, od 45 najlikvidnijih dionica izlistanih na Zagrebačkoj burzi, njih čak 37 je u siječnju 2016. bilježilo značajno niži promet nego u prosincu 2015., što nije uobičajeno budući da je siječanj redovito mjesec pojačanog prometa i viših prinosa na burzi. Nažalost negativni efekt pokazao se dugoročnijim te je statistički značajan i u godinama nakon uvođenja poreza. Teško je pouzdano tvrditi koliki bi se rast prometa dogodio kada bi se porez ukinuo zato što se u međuvremenu dogodila propast Agrokora u kojem su najdeblji kraj izvukli mali dioničari koji su ostali “ošišani” i vrlo grubo zanemareni. U vrlo kratkom vremenu dogodila su se dva negativna šoka za tržište kapitala u Hrvatskoj – porez na kapitalnu dobit i Agrokor, pri čemu je potonji gotovo pa zakucao zadnji čavao u lijes hrvatskog tržišta kapitala rastjeravši i ono malo entuzijasta među malim dioničarima.

Može li se po učincima mjeriti uvođenje poreza na kapitalnu dobit s odlaskom malih ulagača sa ZSE nakon Velike recesije 2008.?

Kriza 2008. je bila veliko čistilište i otriježnjenje za jako velik broj ljudi koji su pohrlili na tržište kapitala bez elementarnog razumijevanja kako to tržište funkcionira. Efekti samog poreza mislim da se ne mogu usporediti s tom krizom, čak ni kada se u promatranje uključi efekt Agrokora, iz jednostavnog razloga što je promet prije 2008. bio daleko viši nego što je to bio prije ovih promjena. S viših visina dublje se pada. 

Teško je pouzdano tvrditi koliki bi se rast prometa dogodio kada bi se porez na kapitalnu dobit ukinuo zato što se u međuvremenu dogodila propast Agrokora u kojem su najdeblji kraj izvukli mali dioničari koji su ostali “ošišani” i vrlo grubo zanemareni.

Koje su vaše preporuke zakonodavcu za poticanje rasta trgovine i razvoja tržišta kapitala u RH?

Prema našem izračunu, porezom na kapitalnu dobit prikupi se tek oko 150 milijuna kuna na godinu, što je prihod lokalnih jedinica. To je samo 0,36% njihovog ukupnog godišnjeg prihoda, što sugerira da je fiskalni efekt ovog poreza i njegova uloga u punjenju proračuna – zanemariva. S druge strane, porez je trajno smanjio participaciju malih investitora na tržištu koje je i prije poreza ionako bilo slabo razvijeno, plitko i nelikvidno. Zato smo uvođenje ovog poreza i nazvali „šamaranjem mrtvog magarca“.

Jedna od glavnih policy preporuka naše analize je da bi fiskalna (porezna) politika u zemljama poput Hrvatske trebala biti korištena u suprotnom smjeru kako bi se ohrabrile investicije na tržištu kapitala i privukao što je veći mogući broj novih investitora, što bi povećalo likvidnost i ubrzalo razvoj ovog tržišta.