Krugman: Trump bi usporavanje ekonomije zbog korona virusa mogao pretvoriti u depresiju
Dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju 2008. godine i profesor ekonomije i međunarodnih odnosa Paul Krugman objavio je ovaj tjedan uvodnik za New York Times u kojem razmatra rizike preranog otvaranja američke ekonomije. Burzin brief tekst prenosi u cijelosti, a u dodatku prenosimo i izvatke iz njegovog prošlotjednog intervjua za Bloomberg, u kojem upozorava na rizike zamki likvidnosti za ekonomije u razvoju.
„Prošlog je tjedna Statistički ured potvrdio ono što je od ranije poznato: Tek nekoliko mjeseci od početka krize COVID-19, razina nezaposlenosti u SAD-u je na razini Velike depresije. No, nije riječ o tome da smo u depresiji. Nećemo znati jesmo li zaista u depresiji dok iznimno visoke stope nezaposlenosti ne potraju dugo vremena, godinu ili više.
Nažalost, Trumpova administracija i njezini saveznici čine sve u svojoj mogućnosti kako bi punu depresiju učinili što vjerojatnijom.
Prije nego to argumentiram, digresija o izvještaju o nezaposlenosti. Primijetite da nisam rekao „najgora nezaposlenost od Velike depresije“, već „na razini Velike depresije“, što je izjava puno veće težine.
Da biste shvatili zašto sam to rekao, trebali biste pročitati cijeli izvještaj, ne samo gledati brojke. Iako je brojka od 14,7 posto nezaposlenih poprilično grozna, Statistički ured uključio je i napomenu da je izgledno da zbog tehničkih poteškoća ta brojka ne dočarava u cijelosti pravu nezaposlenost koja bi mogla biti i pet postotnih bodova veća.
Ukoliko je to istinito, stvarna stopa nezaposlenosti trenutno se kreće oko dvadeset posto, što je gore od svih osim dvije najgore godine Velike depresije. Sada je pitanje koliko se brzo možemo oporaviti.
Stavimo li korona virus pod kontrolu, oporavak bi zaista mogao biti iznimno brz. Istina je kako je oporavak od financijske krize 2008. dugo trajao, ali to je bila posljedica problema koji su se akumulirali tijekom rasta nekretninskog balona, prije svega golemog duga kućanstava. Čini se kako trenutno ne postoje usporedivi problemi.
No, stavljanje virusa pod kontrolu ne znači „ravnanje krivulje“, što je SAD već uspjela, jer je širenje pandemije COVID-19 usporeno dovoljno da bolnice ne budu pretrpane. To znači uništavanje krivulje: dramatično smanjivanje broja novozaraženih Amerikanaca, korištenje velikog broja testova kako bi se brzo otkrili novi slučajevi, u kombinaciji s kontaktnim praćenjem kako bismo mogli u karantenu staviti izložene virusu.
No, da bismo stigli do te točke, morali bismo zadržati rigorozan režim ‘socijalnog distanciranja’ koliko god dugo je potrebno da te broj novozaraženih dovoljno spustimo. A zatim bismo sve Amerikance morali zaštititi testiranjem i praćenjem koje je za sada dostupno samo ljudima koji rade izravno za Donalda Trumpa, ali nije dostupno gotovo nikome drugome.
Uništavanje krivulje nije lako, ali je izvedivo. Štoviše, mnoge su zemlje već uspjele, od Južne Koreje do Novog Zelanda, a uspjelo je to i, vjerovali ili ne, čak i Grčkoj.
Spuštanje stope zaraženih bilo je puno lakše zemljama koje su brzo reagirale kako bi obuzdale korona virus dok je broj zaraženih još bio relativno nizak jer nisu tjednima umanjivale opasnost. No, čak i mjesta u kojima je zaraza jako uzela maha mogu smanjiti brojke ako se pridržavaju mjera. Takav je slučaj s New Yorkom, originalnim epicentrom američke pandemije, gdje su danas dnevne brojke novih zaraznih i smrtnih slučajeva tek frakcija onih na vrhuncu zaraze.
No, morate se pridržavati mjera. A upravo je to ono što Trump i društvo ne žele.
Neko vrijeme činilo se kako je Trumpova administracija konačno spremna ozbiljno se uhvatiti u koštac s COVID-19. Sredinom ožujka predstavljene su smjernice za socijalno distanciranje, iako ne kao pravilo na saveznoj razini.
No, u posljednje vrijeme jedino što čujemo iz Bijele kuće jest da je potrebno ponovno otvoriti gospodarstvo, iako nismo ni blizu točke u kojoj bismo trebali biti da ne riskiramo drugi val zaraze.
U isto vrijeme, administracija i njezini saveznici su, čini se, ozbiljno protiv osiguravanja bilo kakvih financijskih mjera koje bi omogućile da se socijalno distanciranje zadrži bez golemog financijskog tereta. Produljenje naknada za nezaposlene nakon 31. srpnja? „Preko nas mrtvih“, kaže senator Lindsey Graham. Pomoć lokalnim i vladama saveznih država koje su već otpustile milijun radnika? To bi, tvrdi senator Mitch McConnell, bio „bailout demokratskih država“.
Kao što tvrdi Andy Slavitt, koji je upravljao Medicareom i Medicaidom u administraciji Baracka Obame, Trump odustaje.
Suočen s nuždom da radi svoj posao i učini sve potrebno da zaustavi pandemiju, Trump je odustao. I to odustajanje od odgovornosti neće samo ubiti tisuće ljudi već bi pad aktivnosti zbog COVID-19 mogao preći u depresiju.
Evo kako bi to moglo izgledati: tijekom sljedećih tjedana, mnoge savezne države kojima upravljaju republikanci prestat će s provedbom mjera socijalnog distanciranja, dok će mnogi pojedinci koji slušaju Trumpa i Fox News početi s neodgovornim ponašanjem. To bi kratkoročno moglo malo povećati zaposlenost.
No, vrlo skoro moglo bi se pokazati kako pandemiju više nije moguće držati pod kontrolom. Ljudi će se vratiti u svoje domove neovisno o tome što će Trump i republikanski guverneri govoriti.
U tom trenutku ekonomski ćemo se vratiti na početak, a situacija će u epidemiološkom smislu biti još gora. Tako će dvoznamenkasta nezaposlenost, umjesto samo nekoliko mjeseci, trajati daleko duže.
Drugim riječima, Trumpova potraga za lakim rješenjem i njegov nedostatak strpljenja i razumijevanja za to koliko je truda potrebno da se pandemija suzbije mogli bi biti uzroci pretvaranje privremenog pada aktivnosti u pravu depresiju.
Zamke likvidnosti mogle bi biti posljedica boljeg rejtinga zemalja u razvoju
Tržišta u razvoju upadaju u zamke likvidnosti i mogla bi se pronaći u situaciji da iskoriste svoje najbolje oružje protiv duboke recesije, ocijenio je Krugman u prošlotjednom intervjuu za Bloomberg.
Takve se zamke otvaraju kad su kamatne stope na iznimno niskim razinama, a monetarna politika izgubi učinke olakšavanja. Dok se to ranije događalo u najrazvijenijim ekonomijama koje su već imale rekordno niske kamatne stope, isti problem sad prijeti i ekonomijama u razvoju, što je posljedica smrzavanja globalne ekonomije zbog pandemije korona virusa.
Rezanje kamatnih stopa klasični je alat središnjih banaka za borbu protiv gospodarskih kriza – kad kamatne stope dosegnu dno i potrebna je dodatna pomoć, monetarne su vlasti često prisiljene koristiti manje provjerene metode.
Južnoameričke zemlje već su se prve susrele s oslabljenim arsenalom monetarne politike. Peru i Čile već su svoje ključne kamatne stope spustile blizu nule, a uskoro bi im se mogle pridružiti Kolumbija i Brazil. Peruanska središnja banka najavila je početkom svibnja kako planira koristiti druge politike kako bi potaknula aktivnost gospodarstva, a čileanske vlasti povele su se za američkim primjerom i počele otkupljivati korporativne obveznice kako bi poboljšale kreditni rejting.
Dok s jedne strane razvijene zemlje zaduživanjem mogu osigurati sredstva za pomoć gospodarstvu, zemljama u razvoju takav fiskalni stimulans nije dovoljno dostupan, ocijenio je Krugman.
„Kad bih bio ministar financija jedne od tih zemalja u razvoju, možda bih se usudio zatražiti takve mjere, no jako bih strepio provesti ih u razmjerima kako to čine u Europi i SAD-u“, rekao je.
Jedan od problema s kojim se te ekonomije suočavaju jest njihovo približavanje tipičnim bankrotima zemalja u razvoju. Sad su u opasnosti da im se uz pad vrijednosti valute u recesiji dogode i simptomi usporavanja koji su uobičajeniji kod razvijenih zemalja.
„Pogledate li Tursku ili Argentinu, one se suočavaju s relativno klasičnim tržišnim krizama zemalja u razvoju kad pada pritok stranog kapitala“, objašnjava Krugman i dodaje: „Dok su mnoge zemlje u razvoju napredovale u tom pogledu, pomalo je perverzno da im se sada događa da će postati žrtve svojeg boljeg kreditnog kredibiliteta, odnosno postati ranjivije na probleme s kakvima se suočavaju i razvijene ekonomije“.
Zagreb Stock Exchange
