Kako smo stvarali CROBEX

Razgovor s Gordanom Miškulin, voditeljicom Odjela poslovnog razvoja Zagrebačke burze i sukreatoricom indeksa CROBEX

Indeks CROBEX prvi je indeks Zagrebačke burze, nastao 1997. godine. Tih je godina hrvatsko tržište kapitala postajalo sve vidljivije na regionalnoj investicijskoj karti te se stvorila potreba za kreiranjem reprezentante tržišta, odnosno burzovnog indeksa koji će investitorima i analitičarima dati bolji uvid u tržišna kretanja i pružiti više obradivih i usporedivih podataka. Povodom 30 godina Zagrebačke burze i gotovo 25 godina indeksa CROBEX razgovarali smo s Gordanom Miškulin, voditeljicom Odjela poslovnog razvoja Zagrebačke burze i sukreatoricom indeksa CROBEX.

Kakav je bio „ratni put“ tvoje karijere? On je doslovno bio ratni jer počela si raditi tijekom Domovinskog rata na području koje je praktički bilo na prvoj crti bojišta.

Rodom sam iz Siska i nakon završenog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, gdje sam diplomirala fiziku, 1992. godine dobila sam posao u jednoj sisačkoj srednjoj školi kao profesor fizike. S obzirom na ratno doba, veliki broj profesora bio je mobiliziran te sam već mjesec dana nakon diplome počela raditi. To, zapravo, nije bio moj prvi izbor s obzirom da sam završila inženjerski smjer, ali trudila sam se predavati najbolje što sam mogla u danim okolnostima.

Škola je trajala od sredine ožujka do kolovoza sa samo tjedan dana praznika između polugodišta. Sisak je bio pod stalnom opsadom i neprijateljskim napadima pa bismo često ostajali s učenicima u školi do kraja uzbuna. Budući da sam bila zamjena profesoru koji je bio mobiliziran, taj posao radila sam do rujna i povratka profesora s ratišta.

Doista nevjerojatni dani. Međutim, u tim i takvim okolnostima, upravo kad si završavala fakultet i stjecala prvo radno (i ratno) iskustvo, 1991. stvarala se i Zagrebačka burza. Kako je tekao tvoj daljnji put do Burze?

Još prilikom obrane diplomskog rada dobila sam ponudu da radim kao znanstveni novak u Državnom hidrometeorološkom zavodu. Kao znanstveni novak godinu dana radila sam na jednom projektu, a potom još tri godine u klimatološkom sektoru obrađujući klimatološke podatke. Bio je to posao negdje između IT-a i klimatologije, puno sam radila na IT poslovima, bazama podataka, SQL-u i programiranju te se educirala u tim područjima. Nakon toga počela sam se javljati na oglase za posao u raznim IT tvrtkama, posebno vezano uz SQL i relacijske baze podataka. Vidjela sam i oglas Zagrebačke burze, koja je u to vrijeme tražila statističara. To mi se učinilo zanimljivim iako o burzi nisam znala ništa.

Kako je izgledao razgovor za posao na Burzi?

Jako sam se iznenadila kad su me pitali znam li engleski jezik. Za mene je to bila jasna stvar jer na fakultetu je skoro sva literatura bila na engleskom. No, u to vrijeme znanje engleskog nije baš bilo uobičajeno. Bila sam primljena i počela sam raditi u ožujku 1997. godine. Tada je na Burzi bilo 8 zaposlenih. Burza je koristila vlastiti program za trgovinu koji se zvao TEST, a koji su kreirali Davorin Ruševljan zajedno s vanjskim suradnicima pokojnim prof. Deanom Rosenzweigom s PMF-a i Davorinom Meštrićem.

Statističara su tražili upravo zbog razvoja indeksa za Zagrebačku burzu jer je Burza svakako htjela imati vlastiti indeks koji bi sama računala. To je bio i moj prvi zadatak. Budući da nisam puno znala o burzi, imala sam mjesec dana otkaznog roka da proučim sve knjige kojima su me zatrpali.

Tadašnji direktor Marinko Papuga izuzetno je puno pažnje posvećivao učenju pa sam odmah na početku imala priliku za edukacijom u SAD-u. Tjedan dana provela sam na Pacifičkoj burzi, kod brokera koji su još trgovali na „flooru“ dok je kod nas već bilo prisutno elektroničko trgovanje, a nakon toga dva tjedna u New Yorku s predstavnicima burzi iz Istočne Europe.

Dana 2. rujna 1997. započelo je računanje prvog indeksa Zagrebačke burze nazvanog CROBEX. Softver je bio naš, ja sam razvila metodologiju, a kolega Ruševljan ju je vrlo brzo implementirao. Brainstormali smo neko vrijeme oko imena, dok Marinko Papuga nije presjekao i odlučio se za CROBEX – ime je sastavljeno od kratice za Croatian Bourse Exchange Index. Najveći izazov bio je izabrati sastav jer imali smo mali broj likvidnih dionica. Trgovinom su dominirale Pliva i Zagrebačka banka. One su činile nekih 80-90% prometa na ZSE. Prvi CROBEX kojim smo krenuli bio je običan kapitalizacijski indeks, što znači da nije bila ograničena težina dionica u njemu kao što je slučaj danas sa CROBEXOM. S vremenom kako su se nove dionice uvrštavale, mijenjali smo metodologiju pa smo uveli free float, tržišnu kapitalizaciju i ograničili utjecaj pojedine dionice u indeksu. CROBEX se odmah vidio u real timeu prema članovima burze, dok je link prema vendorima bio jednom dnevno.

Nije bilo lako kreirati indeks jer je internet tada bio u povojima, a informacija je bilo malo. Zagrebačka burza u to je vrijeme bila vrlo napredna, bila je među prvim burzama u svijetu i čak prva u Europi s vlastitim internetskim stranicama. U to vrijeme učili smo ponajviše iz literature i kontakata s europskim i svjetskim burzama.

Kretanje CROBEXA objavljivalo se u dnevnim novinama i na internetskim stranicama Burze. Kolega Željko Kardum na televiziji redovito je gostovao u emisiji Gospodarski klub gdje je govorio o cijenama dionica i kretanju indeksa. Nakon CROBEXA kreirali smo prvi obveznički indeks CROBIS. Oni su bili jedini indeksi Burze sve do 2009., kad je kreiran CROBEX10, a danas imamo čak 14 indeksa.

Novinski članci povodom lansiranja indeksa CROBEX.

 

Kako je bilo u „backstageu“ računanja indeksa? Na van je sve bilo funkcioniralo, a iznutra? Koji su bili najveći izazovi?

Jedna anegdota ilustrirat će kako je to tada izgledalo. Imali smo vlastiti trgovinski sustav i konfiguracijske datoteke za njega iz kojih je sustav povlačio podatke o uvrštenim vrijednosnim papirima u sastavu indeksa. To su bile obične tekstualne datoteke koje sam editirala na Unixovom VI editoru. Postojala je zasebna datoteka s popisom izdavatelja, jedna sa sastavom indeksa, jedna sa članovima, jedna s popisom dionica i to se sve ručno radilo.

Sjećam se da je početkom srpnja 2003. g. istjecao rok koji su javna dionička društva imala u skladu sa Zakonom o tržištu vrijednosnih papira za uvrštenje na Burzu i, naravno, svi su čekali zadnji čas i svi su podnjeli zahtjeve u lipnju, tako da je posla bilo preko glave, a datoteke su bujale podacima.

Svaka datoteka imala je dva reda s dva broja: u prvom redu bila je verzija datoteke koja se svaki put povećavala za jedan, a u drugom redu je bio broj dionica u toj datoteci. Svaka nova dionica tražila je ručni unos tih podataka. Zahtjeva za uvrštenjem bilo je puno i jednostavno sam jedan dan zamijenila ta dva broja, dakle, verziju datoteke uvećala sam za broj uvrštenih, a broj uvrštenih dionica za jedan.

Drugi dan trebala je krenuti trgovina, ali trgovinski sustav nije se mogao pokrenuti upravo zbog te pogreške. Početak trgovinskog dana bio je uvijek riskantna točka u danu i tadašnji direktor IT-a Davorin Ruševljan uvijek je bio u uredu dovoljno rano ako slučajno dođe do nekih poteškoća. Dojurila sam na Burzu, koja je tada bila na Ksaveru, pronašli smo pogrešku i popravili je, i trgovanje je uredno krenulo. Upravo zbog velike količine „ručnog rada“ uglavnom nije postojao način da se pogreške unaprijed detektiraju. Tadašnji sustav bio je odličan za potrebe našeg tržišta, ali imao je taj nedostatak koji je polako dolazio do izražaja s razvojem tržišta i povećanjem opsega posla – bio je dosta ovisan o ljudskom faktoru. Srećom, unatoč velikom opsegu posla i „manualnosti“ rada, takve su se pogreške rijetko događale i brzo su se popravljale.

Godine 2007. vlastiti smo trgovinski sustav zamijenili OMX X-streamom iako smo i dalje sami računali indeks. Dakle, nakon 10 godina dogodila se automatizacija, a kad smo prešli na Xetru, računanje ideksa dodatno se automatiziralo.

Kakva je bila atmosfera na Burzi i tržištu kapitala uopće u tim ranim godinama?

Burzu smo svi smatrali gotovo obiteljskom firmom, bilo nas je malo i vladala je prijateljska, poticajna atmosfera u kojoj smo kreirali nešto novo u Hrvatskoj. Bez obzira na poziciju, svi smo radili sve ostale poslove, primjerice, kad smo organizirali konferenciju Burze, svi smo slagali materijale i sudjelovali u organizaciji, kuhali kave sudionicima sastanaka, javljali se na telefon…

Cijela ta zajednica bila je relativno mala, svi su se manje-više poznavali i družili, razmjenjivali znanja i iskustva, učili jedni od drugih. Bilo je to lijepo razdoblje, zapravo je bio privilegij sudjelovati u postavljanju domaćeg tržišta kapitala na noge.