IMA LI NEZNANJE CIJENU?

Većina nas složit će se da je pitanje financijske pismenosti danas pitanje opće pismenosti. Čini se gotovo nemogućim kročiti kroz život bez osnovnih znanja o financijama, piše Sanda Kuhtić Nalis

Kako je onda moguća poražavajuća statistika posljednjeg velikog istraživanja o financijskoj pismenosti građana Hrvatske, koje su 2016. predstavili Hanfa i HNB, koja kaže da je prosječna ocjena financijske pismenosti građana Hrvatske 11,7 od mogućeg 21 boda, što nas na nekim od skala svrstava jako blizu zemalja kao što su Albanija ili Bjelorusija, a na većini skala prilično ispod OECD prosjeka?

Nedavno je nizom aktivnosti obilježen Svjetski tjedan novca, što je povod za aktualiziranje ove teme. Govoreći o pismenosti danas i konzultirajući razne definicije pismenosti (poput one UNESCO-ve, kao nadnacionalnog tijela koje se bavi i pitanjima edukacije), možemo reći da osim one osnovne pismenosti ‒ koja uključuje vještine čitanja i pisanja te numeričke vještine ‒ govorimo i o drugim vrstama pismenosti važnima za funkcioniranje pojedinca u suvremenom okruženju, kao što su informacijsko-komunikacijske vještine (od kojih možemo izdvojiti informatičku pismenost), potom informacijsku pismenost (koju često miješamo s informatičkom, iako nisu iste), digitalnu, internetsku, medijsku, znanstvenu itd.

Financijsku pismenost kao separatni pojam najčešće ne nalazimo u tim konkretnim definicijama jer ona je skup različitih znanja, vještina pa i stavova koji su nam potrebni za donošenje financijskih odluka primjerenih upravo nama. To, naravno, ne znači da je treba zanemariti ‒ upravo suprotno.

Što je uopće financijska pismenost? Prema definiciji OECD-a, ona je proces u kojem financijski potrošači/ulagači poboljšavaju svoje razumijevanje financijskih proizvoda i koncepata te putem informacija, uputa i/ili objektivnih savjeta razvijaju potrebne vještine i sigurnost kako bi postali svjesniji financijskih rizika i prilika, kako bi mogli donositi utemeljene odluke, kako bi znali gdje se obratiti za poboljšanje svoje financijske dobrobiti.

Naglasak je ove definicije na pojmu proces, što znači da ne samo pojedincu već čitavom društvu treba ostaviti dovoljno vremena za stjecanje takvih znanja i vještina. Uz to, u zemljama poput Hrvatske, koje su prošle tranziciju iz planske, centralizirane državne ekonomije u tržišnu, vlasničku ekonomiju, osobito je važan taj vremenski faktor jer najteže je promijeniti vrijednosni i svjetonazorni sustav budući da je došlo do prijenosa financijske odgovornosti s nacionalne i korporativne na individualnu razinu (Maja Balen, Financijska pismenost i obrazovanje u Hrvatskoj). Drugim riječima, došlo je vrijeme za preuzimanje osobne odgovornosti za vlastite financijske odluke.

Financijski sustav neprekidno se razvija prateći društvene promjene: demografske, gospodarske, tehnološke i sve ostale kojima smo izloženi, čime se mijenjaju i potrebe poduzetnika i pojedinaca, a sustav nudi sve raznorodnije i kompleksnije proizvode i usluge koje će zadovoljiti navedene potrebe. U skladu s tim, i naše se razumijevanje financija treba mijenjati s protekom vremena i osobnim financijskim potrebama koje odgovaraju našem životnom momentu.

Posljednja financijska kriza iskristalizirala je potrebu za temeljitijim pristupom financijskom obrazovanju te mobilizirala svjetska i europska tijela i organizacije da adresiraju ovo pitanje, ugrade ga u legislativu i sustavnije prate napredak na tom polju.

Niska razina financijskog znanja i vještina nije samo hrvatski problem – ni znatno razvijenije ekonomije nisu amnestirane od slabog razumijevanja financijskih pojmova i njihove uloge u životu pojedinca i društva kao cjeline. Ranije navedeno istraživanje pokazalo je da su mladi u Hrvatskoj osobito ranjiva skupina – uz starije od 70, najnižu razinu financijskog znanja pokazali su mlađi od 19 g., najnižu razinu financijskog ponašanja također imaju mlađi od 19 te oni od 20-29, a najmanje odgovoran odnos prema novcu ponovno imaju mlađi od 19. Dakle, možemo reći da govorimo o generaciji Z ili postmilenijalcima. Jedno od istraživanja financijske pismenosti milenijalaca provedeno na američkom uzorku pokazalo je da su milenijalci prezaduženi, financijski krhki, da nisu zadovoljni svojim financijskim statusom, da nemaju adekvatno financijsko znanje, ali istovremeno ne traže profesionalnu pomoć vezano uz financije (što možda ukazuje da i nisu posve svjesni problema jer teško je tražiti pomoć ako problema nismo svjesni).

Financijska nepismenost društveno je opasna pojava jer može rezultirati prekomjernim zaduživanjem, lošim upravljanjem osobnom potrošnjom te štetnim investicijskim odlukama. Na mikrorazini, takvo postupanje potencijalno narušava kvalitetu života i onemogućuje ispunjenje punih potencijala pojedinca, na razini obitelji stres uzrokovan financijskom nesigurnošću može voditi do narušavanja obiteljskih odnosa, nasilja i dr., a na razini društva kao cjeline neminovno može imati negativan utjecaj u širem kontekstu, gospodarskom i drugom, upravo kao i nedostatak bilo koje druge vrste pismenosti.

Neka istraživanja pokušavaju doći do brojke koliko se sredstava gubi zbog neznanja – temeljem samoprocjene u sklopu jednog od američkih istraživanja, pojedinci su prosječno procijenili da na godišnjoj razini izgube oko 1.230 USD zbog neadekvatnog znanja o upravljanju osobnim financijama. Valja istaknuti da je riječ o samoprocjeni, tako da brojku sigurno možemo barem udvostručiti, a u nju ne ulazi niti potencijalni dobitak koji je mogao biti ostvaren primjerenim upravljanjem vlastitim financijama.

U Hrvatskoj velik broj organizacija i institucija pokušava dati svoj doprinos unaprjeđenju razine financijskih znanja, osobito se orijentiravši na mlađu populaciju, odnosno učenike i studente. Takav pristup ima smisla jer doista su potrebni napori različitih dionika obzirom da je financijski sustav upravo ono što jest – cjelina usustavljena od više elemenata i niti jedna strana ne može napraviti značajniji pomak sama.

Zagrebačka burza od svojih je početaka također intenzivno radila na edukaciji o temama koje se odnose na tržište kapitala, investiranje te aktivan i razborit pristup vlastitim financijama. S vremenom se pokazala potreba formaliziranijeg pristupa dotadašnjim edukativnim aktivnostima, što je dovelo do osnivanja edukativnog odjela Zagrebačke burze d.d., nazvanog Akademija Zagrebačke burze. Akademija je utemeljena 2010. uz pomoć Europske banke za obnovu i razvoj s ciljem povećanja stručnosti, iskustva i znanja brokera, investitora i opće javnosti iz područja financijskih instrumenata, trgovanja, europske prakse i drugih financijskih tema.

Danas je Akademija Zagrebačke burze najveći pružatelj usluga edukacije o financijskim tržištima u Hrvatskoj, uz razvijenih ukupno više od 60 programa, od čega nekoliko kompleksnijih, a kroz Akademiju je prošlo više od 8.200 sudionika iz Hrvatske i regije. Akademija veliku pozornost posvećuje društveno odgovornom poslovanju i jačanju financijske pismenosti opće populacije s naglaskom na mladima te sudjeluje u radu Operativne radne grupe za praćenje provedbe mjera i aktivnosti definiranih Akcijskim planom za unaprjeđenje financijske pismenosti potrošača Vlade Republike Hrvatske, a kroz svoje aktivnosti Akademija je do sada osigurala besplatne edukacije za oko 5.700 mladih. Uz to, Akademija upravlja i simulacijom burzovnog trgovanja Virtualna burza, kroz koju je u 10 g. prošlo oko 22.800 investitora pripremajući se tako za aktivno sudjelovanje na tržištu kapitala, a simulacija se redovito koristi i kao nastavno sredstvo na nekoliko fakulteta i visokih škola. Od 2012. Akademija dodjeljuje i svoju nagradu za doprinos edukaciji o tržištu kapitala, čiji su dobitnici pojedinci, organizacije, institucije i udruge koje su se osobito istaknule u širenju financijskih znanja.

Ovi napori predstavljaju samo jedan doprinos podizanju kvalitete financijskih znanja u nas i zapravo tek popunjavaju praznine nastale nesustavnim i necentraliziranim upravljanjem financijskom pismenošću građana.

Pohvalno je što je na nacionalnoj razini prepoznata potreba za sustavnim financijskim obrazovanjem i neki njegovi oblici ušli su u obrazovni sustav kao dio eksperimentalnog programa, ali ostaje nam da pričekamo i konkretne aktivnosti uključivanja takvih sadržaja u redoviti obrazovni program.

Svakako je potreban cjeloviti pristup financijskoj edukaciji, ponajprije kroz oblikovanje obrazovnih politika koje će financijsku pismenost učiniti obveznim dijelom kurikuluma i staviti je uz bok s drugim oblicima pismenosti jer financijske odluke pojedinaca bez adekvatnih kapaciteta za smisleno upravljanje vlastitim financijama mogu imati izravne negativne reperkusije na čitavo gospodarstvo, a možda i činiti razliku između uspješne i neuspješne ekonomije jedne zemlje.

Sanda Kuhtić Nalis je direktorica Sektora poslovne podrške i voditeljica Korporativnih komunikacija Zagrebačke burze.

Povezano