ESG – GDJE SU HRVATSKE KOMPANIJE?

U prošlom članaku autorica Maja Bešević Vlajo napravila je uvod u ESG investiranje. Kakva je situacija s domaćim izdavateljima, koliko su transparentni u svom poslovanju i korporativnom upravljanju?

Međunarodne ESG rejting agencije pokrivaju širok spektar područja, međutim ovaj put ćemo se zadržati samo na analizi korporativnog upravljanja malim istraživanjem domaćih izdavatelja, njihovog korporativnog upravljanja i razine transparentnosti.
Kao relevantni izdavatelji uzeti su:
– Za Zagrebačku burzu uzete su kompanije koje se nalaze u sastavu CROBEX10 indeksa
– Usporediva tržišta su Rumunjska, Poljska i SAD. Sva navedena tržišta su bitno veća od Zagrebačke burze.
– Za referentne usporedbe uzeti su izdavatelji koji se nalaze u sastavu poljskog WIG20 indeksa, rumunjskog BET indeksa te kompanije u sastavu Dow Jones Industrial Average indeksa.

Istraživanje je fokusirano na 4 područja: transparentnost poslovanja, lakoća komuniciranja s investitorima, transakcije povezanih osoba te transparentnost glede isplate nagrada rukovoditeljima.

Transparentnost poslovanja i lakoća komuniciranja s investitorima
U odnosu na svoje međunarodne kolege, izdavatelji na Zagrebačkoj burzi malo kaskaju, ali ne dramatično. Posebnu sekciju odnosa s investitorima na web stranici imaju gotovo sve domaće kompanije.

Međutim, ukoliko pogledamo koje sve informacije investitori mogu pronaći, tu su već malo šaroliki rezultati. Primjerice, transkripte telefonskih i ostalih konferencija objavljuje samo 30% kompanija (lošije u odnosu na peer grupu), a imena i kontakte voditelja odnosa s investitorima objavljuje svega 60% kompanija (tu je Rumunjska lošija od nas).

Transakcije povezanih osoba
40% naših izdavatelja javno objavljuje politiku o transakcijama povezanih osoba, što je bolje od rumunjske ili poljske statistike. Tamo izgleda, barem zasad, investitori ne pritišću kompanije da se javno izjasne o tome kakva im je politika glede trgovanja povezanih osoba. Domaći izdavatelji također kotiraju bolje od rumunjskih glede politika podržavanja raznolikosti u upravljačkim i nadzornih odborima.

Međutim, kad je riječ o vrijednosnom pragu istih transakcija, postotak transparentnih kompanija pada. Dok u američki izdavatelji objavljuju takve informacije u 90% slučajeva, u Hrvatskoj to objavljuje svega 30% najboljih kompanija. U Rumunjskoj je situacija još gora, dok u Poljskoj niti jedna kompanija iz sastava WIG20 indeksa ne objavljuje javno takve informacije.

Transparentnost u području nagrađivanja rukovodećih ljudi
Odbor za nagrađivanje ima 60% domaćih izdavatelja, što je nešto lošije u usporedni s peer skupinom. Međutim, odbori u većini slučajeva ipak nisu većinom sastavljeni od nezavisnih članova. Od domaćih izdavatelja, samo 40% odbora za nagrađivanje rukovodećih ljudi se sastoji od većinom nezavisnih članova. U Rumunjskoj i Poljskoj ova statistika još više pada tako da su domaći izdavatelji kvalitetniji u ovom pogledu.

Situacija postaje još zanimljivija kada treba objaviti plaće i pojedinačne iznose plaća i bonusa rukovoditelja. Domaće kompanije ipak u većini slučajeva nisu sklone objavljivati takve podatke (obično su u revizorskim izvješćima objavljeni ukupni iznosi sa cijelu upravu i slično),
Međutim, ono što bi investitore moglo (i trebalo) više zanimati od apsolutnog iznosa isplaćenih plaća i bonusa su kriteriji prema kojima se odlučuje o isplati bonusa (pragovi uspješnosti koji se moraju ostvariti kako bi rukovoditelji stekli pravo na isplatu bonusa). Tek ovdje kompanije ne žele dijeliti informacije, kako kod nas tako i u regiji. Dok u SAD-u otprilike 80% kompanija objavljuje ove kriterije u našoj skupini to je svega 10% (zapravo jedna kompanija!), dok su Rumunjska i Poljska tek malo bolje.

Transparentnost u očekivanjima
Kada je riječ o objavljivanju očekivanja managementa za sljedeću godinu, domaći predstavnici kotiraju relativno dobro, iako ih manje od pola objavljuje takva očekivanja. Kada je riječ srednjoročnim planovima (2-3 godine) uz koje se vežu i ranije spomenuti pokazatelji uspješnosti, brojka je još manja. Međutim, i rumunjski i poljski izdavatelji tu kotiraju lošije od nas.

Konačna ocjena o transparentnosti i kvaliteti korporativnog upravljanja najboljih domaćih kompanija u usporedbi s najboljim kompanijama Poljske, Rumunjske i SAD-a temelji se na ova četiri područja i pratećim pod-segmentima kojima su dodijeljeni ponderi kako bi se kreirao indeks.
Na takvoj skali, domaći i rumunjski izdavatelji gotovo dijele zadnje mjesto. Poljski su nešto bolji, dok ni američki nemaju najvišu ocjenu:

Zabave radi, možemo i usporediti prosječnu izvedbu navedenih indeksa u zadnje tri godine i usporediti s pripadajućim indeksima (uz ogradu da bi bilo daleko točnije uzeti „total return“ izvedbu indeksa u koju su uključene dividende i sl.):

Treba napomenuti – ovo nije dokaz korelacije kvalitetnog korporativnog upravljanja i izvedbe tržišta. Za takvu procjenu trebali bi nam dulji vremenski nizovi i daleko više podataka. Kvalitetno i transparentno korporativno upravljanje samo je jedan od zupčanika koji pokreće tržišta.
Iako je prema ovom malom istraživanju Hrvatska na dnu ljestvice, treba uzeti obzir i napredak koji se ostvario kroz godine. Svi koji su prisutni na domaćem tržištu kapitala zadnjih deset godina mogu potvrditi kako su se najvažniji domaći izdavatelji doista pokrenuli u pozitivnom smjeru što se tiče transparentnosti i kvalitete upravljanja (što zbog dioničara, a koji put i zbog regulative).
Također, kada bi u presjek stavili indeks transparentnosti, veličinu navedenih tržišta (promet, broj dnevnih transakcija i slično) dobili bi sliku koliko su kompanije transparentne u odnosu na obrtaj kapitala koji je na raspolaganju na tržištu, a tu bi domaće tržište bitno bolje kotiralo.

CFA, članica uprave N3 Capital Partners

Povezano