2019. – GODINA OPREZNIH PROCJENA

Nova nam godina, misli glavni ekonomist OTP banke Zdeslav Šantić, donosi nove-stare vrste izazova i neizvjesnosti

 

Već neko vrijeme u javnosti i medijima možemo čuti upozorenja o dolasku nove krize, koja bi po nekim najavama mogla biti i pogubnija za svjetsko gospodarstvo od krize iz jeseni 2008. U tom kontekstu posebno je zanimljivo pogledati glavne rizike za globalnu ekonomije.

Unatoč i dalje pozitivnim trendovima, činjenica je da u 2019. ulazimo s puno naglašenijim globalnim rizicima nego li je to bio slučaj prije godinu dana pa su i prognoze po pitanju globalnog gospodarstva dosta suzdržanije.

Tako vidimo da rastući populizam dovodi i do izraženijih političkih rizika, ali i do značajnih promjena u gospodarskim politikama. Prije svega se to ogleda u rastućem protekcionizmu, koji se najčešće manifestira kroz termin „trgovinski rat”, što će sasvim izgledno nepovoljno utjecati na razinu svjetske trgovine te smanjiti globalni rast gospodarstva. U takvim okolnostima povećava se nesigurnost što smanjuje i sklonost investiranju, pogotovo u međunarodnim okvirima.

Nadalje, nakon dugog razdoblja monetarne ekspanzije, globalno gospodarstvo se mora pripremiti i na „normalizaciju“ monetarne politike. Upravo je nakon krize 2009. godine, teret oporavka bio na leđima središnjih banaka koji su kroz snažno povećanje likvidnosti i pad kamatnih stopa na rekordne niske razine dali snažan poticaj oporavku te snažnom rastu gospodarske aktivnosti. U SAD-u je ekspanzivna monetarna politika dovela do toga da se gospodarstvo nalazi u drugom najdužem pozitivnom ciklusu, a izgledno je da će rast nastaviti te da ćemo zabilježiti i najduže razdoblje neprekinutog rasta gospodarstva SAD-a pogotovo uzimajući u obzir kratkoročne pozitivne efekte posljednjih fiskalnih stimulansa. Međutim, takav snažan rast doveo je i do „pregrijanosti“ gospodarstva, koja se najbolje vidi na tržištu rada.

Istovremeno, u Europi je politika ECB u velikoj mjeri potaknula pozitivna gospodarska kretanja (rast BDP-a, smanjenje nezaposlenosti), ali i zaustavila fragmentaciju financijskog sustava eurozone. Tako nakon godina rekordno niskih kamatnih stopa, financijska tržišta se pripremaju za smanjenje likvidnosti te rast kamatnih stopa. Stoga ne iznenađuje povećana volatilnost na tržištima kapitala, ali je i dalje prisutna briga pojedinih analitičara da je dugo razdoblje obilja jeftinog novca utjecalo na racionalno odlučivanje investitora te da su rizici ulaganja bili podcijenjeni.

U SAD-u već tri godine traje razdoblje u kojem se kamatne stope postepeno podižu, a nastavak takve politike moguće je očekivati i kroz 2019. godinu. U eurozoni se također očekuje rast kamatnih stopa, no tek pri kraju nadolazeće godine. Naravno, ne smiju se zaboraviti niti rizici koje rast kamatnih stopa u najrazvijenijim gospodarstvima svijeta donosi za brzorastuća gospodarstva („emerging markets“). Neki od tih rizika već su se manifestirali u Turskoj, Argentini, ali i Kini.

Ipak, za ekonomsku budućnost Europe trenutno glavni rizici su političke prirode. S jedne strane, izlazak Veike Britanije iz EU će dovesti do značajnih promjena u gospodarstvu, a pogotovo u financijskom sustavu Europe. Također, navedeni proces još uvijek krasi i visoka razina neizvjesnosti. S druge strane, populizam u Italiji, jednom od najvećih gospodarstava Europe, mogao bi dovesti do eskalacije zabrinutosti na financijskim tržištima o budućnosti eurozone i europskih integracija.

Nakon dugog razdoblja pozitivnih gospodarskih kretanja, sigurno je da dolazi izazovnije razdoblje. Gospodarski trendovi bit će manje poticajni za tržište kapitala, a gore navedeni rizici mogli bi rezultirati i izraženijoj volatilnošću te korekcijama na tržištima.

Povezano